Izveštaj sa međunarodne konferencije Ženski pokret (1920-1938)
U periodu od 7. do 9. oktobra 2020. godine, u prostorijama beogradskog Instituta za književnost i umetnost i posredstvom ZOOM platforme, održan je međunarodni naučni skup Časopis Ženski pokret (1920–1938). Skup je predstavljao jednu u nizu aktivnosti u sklopu projekta Ženski pokret 2020, koji za cilj ima obeležavanje stogodišnjice osnivanja ovog časopisa, a čije su inicijatorke i urednice dr Jelena Milinković i dr Žarka Svirčev, naučne saradnice na odeljenju Instituta za književnost i umetnost Periodika u istoriji srpske književnosti i kulture. Tokom trodnevnog okupljanja, u fokusu individualnih izlaganja više od četrdeset učesnica i jednog učesnika našla su se raznovrsna problemska područja koja su konstituisala horizont uredničke politike i kontekst izlaženja prvog i najuticajnijeg jugoslovenskog feminističkog časopisa, a za koja se ispostavilo da su i te kako relevantna i aktuelna i u savremenom društvenom, akademskom i političkom kontekstu. Na samom početku bilo je reči o opštim tokovima ženskog aktivizma i obeležjima međuratnog feminizma u Kraljevini SHS / Jugoslaviji, te o položaju koji su u tom pogledu imale periodika i žensko (političko) organizovanje, a tako i časopis Ženski pokret – glasilo istoimenog feminističkog udruženja. Osim toga, prvi dan protekao je i u razmatranju problema zdravstvene i socijalne zaštite žena i dece, koji je sve vreme zauzimao važno mesto u uredničkoj politici ovog lista, kao i u podrobnom upoznavanju sa nekim od njegovih urednica i privilegovanih autorki. Tokom drugog dana skupa održana su izlaganja o počecima feminističke periodike u drugim kulturama, književnokritičkom diskursu i praksama u časopisu Ženski pokret, recepciji evropskih feminističkih tokova i njihovom uticaju na njegovu uredničku politiku, ali i brojnim (drugim) aspektima jugoslovenske feminističke scene.
Najzad, završni dan konferencije bio je ispunjen sesijama u kojima je ovaj časopis sagledavan u svetlu akademskog diskursa, kroz prizmu lokalnih odnosno transnacionalnih feminističkih politika, kao i s obzirom na još neke od ključnih tačaka uredničke politike Ženskog pokreta – teme prostitucije, odnosno ekonomije i (ženskog) rada. Uprkos otežanim uslovima za naučnoistraživački rad i stručna okupljanja, uslovljenim pandemijom, izlagačke sesije i propratne diskusije bile su izuzetno sadržajne, temeljne i podsticajne. Tome je u velikoj meri doprineo međunarodni karakter konferencije, odnosno umrežavanje i razmena znanja između istraživač(ic)a iz različitih područja, uglavnom onih koja su pripadala Jugoslaviji, ali i sjajno i precizno osmišljena koncepcija skupa i njegova odlična organizacija. Govoreći i razgovarajući o feminističkim aktivistkinjama i intelektualkama koje su u međuratnom periodu pokrenule Ženski pokret i/ili se oglašavale u njemu, onima koje su na to uticale ili sprovodile slične inicijative na drugim podnebljima, njihovim intimnim i profesionalnim biografijama, njihovom insistiranju na poboljšanju društvenog položaja i stvaranju mogućnosti za različite vidove emancipacije žena, te diskurzivnim strategijama i političkim praksama kojima su se pritom služile, učesnice i učesnik konferencije obeležili su godišnjicu osnivanja ovog lista ne samo svojim stručnim i istraživačkim kompetencijama već, takođe, što je barem podjednako važno, i solidarnošću, željom za saradnjom, uzajamnim učenjem i što temeljnijim istraživanjima, koja će naredne godine biti i tekstualno uobličena i objavljena u zborniku radova proisteklih iz izlaganja sa ovog naučnog skupa.